Taktička ploča za hokej: pokrivanje u obrambenoj zoni, izlazak iz zone, forček i igra s igračem manje

Zašto hokeju treba ploča

Deset igrača i dva vratara na ledu, pločica koja ide brže nego što itko kliže, i igrači koji se mijenjaju svakih četrdesetak sekundi, a da igra ne stane. Sustav u hokeju vrijedi onoliko koliko ga zna petorka koja se u tom trenutku zatekne na ledu, i zato svaka petorka mora nositi istu sliku. Objašnjena na klupi, između dviju izmjena, ta slika do igrača stiže u dijelovima. Na ploči je cijela momčad vidi odjednom: gdje je koji igrač i kamo pločica ide sljedeće.

I pamti. Izlazak iz zone nacrtan u rujnu isti je i u veljači, a igrač koji stigne iz juniora uči ga s istog crteža kao i svi ostali.

Klizalište na kojem se crta

Polovica klizališta, jedan gol, i crte koje nose značenje:

• Gol-crta, četiri metra od ograde, s golom na njoj i vratarovim prostorom ispred njega, polukrugom polumjera 1,8 metara u kojem radi vratar.
• Krugovi za ubacivanje u zoni, polumjera 4,5 metra, s točkama šest metara ispred gol-crte.
• Plava crta, koja zatvara zonu. Napadač je ne smije prijeći prije pločice, inače je zaleđe i igra staje.
• Crvena središnja crta, na dnu polovice. Pločica odigrana iza nje koja netaknuta prijeđe protivničku gol-crtu zabranjeno je oslobađanje — osim kad momčad igra s igračem manje.

Vaša je momčad crvena, protivnik tamnoplav, pločica crna. Igrači nose svoje pozicije: C je centar, LK i DK lijevo i desno krilo, LB i DB lijevi i desni branič, V vratar. Vaša momčad na crtežu uvijek napada prema vrhu, da lijevo i desno na crtežu budu isto što i na ledu: u napadačkoj zoni protivnički je gol gore, a u vašoj zoni klizalište je okrenuto i vaš je gol dolje.

Pokrivanje u obrambenoj zoni

Većina momčadi brani svoju zonu kombinacijom igre čovjek na čovjeka i zone, a to se najbolje vidi s pločicom u kutu. Branič s te strane ide na pločicu i ostaje između nje i gola. Drugi branič uzima prostor ispred gola i onoga tko ondje stoji. Centar igra nisko, između pločice i slota, kao drugi igrač na pločici i prvi ispred gola. Krila ostaju gore: krilo sa strane pločice uzima protivničkog braniča na plavoj crti, drugo stoji u visokom slotu, gdje je dodavanje iz kuta najopasnije.

Kad se pločica pomakne uz ogradu, svih pet kliže s njom, a zaduženja prelaze s igrača na igrača umjesto da ostanu kod njih. Ta primopredaja je ono čemu ploča služi: tko koga uzima kad pločica ode iza gola i izađe s druge strane.

Izlazak iz zone

Izlazak pločice iz vlastite zone mjesto je gdje počinje većina primljenih golova, jer izlazak koji ne uspije ne uspije ispred vašeg gola. Branič uzme pločicu iza gola i ima nekoliko sekundi i nekoliko mogućnosti: krilo uz ogradu na toj strani, centra koji se spušta kroz sredinu, drugog braniča iza gola ili dugo dodavanje drugom krilu.

Dobar izlazak daje sve te mogućnosti u istom trenutku, da protivnik koji forčekira ne može zatvoriti sve. To ovisi o tajmingu — centar stiže nisko baš kad je dodavanje spremno, ni sekundu ranije — i to je dio slike na koji nepomičan crtež može samo pokazati prstom.

Forček 1-2-2

Forček je izlazak iz zone gledan s druge strane: kako momčad pokušava spriječiti protivnika da izađe. U forčeku 1-2-2 jedan napadač ide na igrača s pločicom i tjera ga na jednu stranu; druga dvojica čekaju više, na vrhu krugova, da zatvore dodavanje uz ogradu i dodavanje kroz sredinu; dva braniča drže plavu crtu. Više hvata u zamku nego što lovi, i momčad koja ga igra rijetko dopušta protivniku kontre s brojčanom prednošću.

Druge inačice — dva napadača duboko u 2-1-2, ili svi natrag u 1-3-1 — mijenjaju cijeli oblik, a izbor ovisi o tome tko su protivnički braniči i koliko dobro vode pločicu. To je odluka za ploču, donesena prije utakmice, a ne na klupi.

Igra s igračem manje

Mala kazna ostavlja momčad s četiri igrača u polju na dvije minute, i te se dvije minute crtaju češće od bilo čega drugog u hokeju. Uobičajen odgovor je kutija: dva braniča nisko, dva napadača gore, u kvadratu ispred gola koji se pomiče prema pločici i drži zatvorene linije udarca kroz sredinu. Igra s igračem više odgovara svojim oblikom — ovdje 1-3-1, s jednim igračem na plavoj crti, trojicom preko sredine i jednim ispred gola — i vrti pločicu da izvuče kutiju iz oblika.

S igračem manje momčad smije osloboditi pločicu preko cijelog leda bez prekida, pa svako izbacivanje vrijedi sekunde. Tko izlazi na pločicu, kada se kutija skuplja prema golu i kada ide na pločicu odluke su koje moraju biti iste za svaku petorku u igri s igračem manje, a donose se na ploči.

Tranzicija

Izgubljena pločica u srednjoj zoni za sekundu pretvara obranu u napad: napadači koji su se vraćali okreću se na drugu stranu, branič se uključuje u napad ili ostaje straga, a petorka na klupi odlučuje hoće li se mijenjati. Svako od toga je niz, a ne pozicija — a niz je mjesto gdje crtež na papiru prestaje biti dovoljan.

Nepomično ili animirano

Nepomičan crtež pokazuje gdje tko treba biti. Animiran pokazuje kada — centar se spušta nisko dok se branič okreće s pločicom, kutija kliže dok je igra s igračem više pomiče. U hokeju je taj tajming veći dio igre, i zato se upravo te vježbe isplati nacrtati tako da se kreću. Kako to radi, i kada su strelice na nepomičnoj slici dovoljne, objašnjeno je u tekstu o animiranim vježbama.

Od ploče do treninga

Na većini taktičkih ploča crtež je mjesto gdje posao prestaje: slika, spremljena negdje. U Ultimate Coachu to je mjesto gdje posao počinje. Izlazak iz zone koji ste nacrtali postaje vježba, vježba ide u plan treninga, a trening u kalendar i do momčadi, koja isto klizalište i isto kretanje vidi na mobitelu prije nego što stigne.