Animirana vježba: kada strelice nisu dovoljne

Strelica na ploči kaže kuda. Ne kaže kada — a u većini vježbi upravo je „kada" ono što se krivo pročita.

Što statična ploča ne može reći

Nacrtajte napad s četiri strelice i pokažite ga dvojici trenera. Obojica će razumjeti putanje. Jedan će pretpostaviti da se dodavanje događa prije trčanja, drugi da se događa poslije. Gledali su isti crtež i izašli s različitom vježbom.

Na statičnoj slici nedostaju tri stvari:

• Redoslijed — što se događa prvo, a što kao odgovor na to.
• Istodobnost — tko se kreće u isto vrijeme, a tko čeka.
• Brzina — koje je kretanje sprint, a koje hodanje na poziciju.

Sve troje na ploči se nadoknađuje objašnjavanjem. To radi dok ste u dvorani. Ne radi kad vježbu šaljete igraču na mobitel, ni kad je nakon šest mjeseci otvarate ponovno.

Kadar po kadar

Animirana vježba niz je položaja. U prvom kadru svi stoje tamo gdje počinju. U drugom su tamo gdje budu nakon prvog poteza. Program popunjava kretanje između, a vi odlučujete samo o položajima i o tome koliko traje prijelaz.

To zvuči kao više posla od jednog crteža, i jest — za prvu vježbu. Ali kadrovi nose odgovor na sva tri pitanja odozgo bez ijedne dodatne riječi.

Što vrijedi crtati

Najčešća je pogreška crtanje cijele vježbe sa svim igračima. Vježba s dvanaest figura i osam linija točna je i nečitljiva.

• Crtajte samo igrače koji sudjeluju u potezu. Ostali su pozadina i mogu ostati sa strane.
• Jedna vježba, jedan potez. Dvije varijante su dvije vježbe.
• Linija koja pripada jednom trenutku nema što tražiti u ostalim kadrovima.

Kada se vježba pošalje igračima

Izvezena animacija običan je videozapis — ide u grupu, u poruku, gdje god momčad već razgovara. Igrač koji je propustio trening vidi što se radilo, umjesto da mu se objašnjava riječima pred sljedeći trening.

Vrijedi i za pripremu utakmice: kretanje protivnika prikazano kao animacija shvati se iz prvog puta, dok isto to nacrtano strelicama traži da netko stoji uz ploču i priča.