Plan vaterpolo treninga: što stane u termin
U vaterpolu plan treninga prvo određuje bazen, pa tek onda trener. Tko to ne uračuna, planira trening koji ne stane u termin.
Termin je prvo ograničenje
Dvorana se rezervira, voda se dijeli. Većina klubova radi u vodi koja je u istom terminu i nečija druga — rekreativci, škola plivanja, mlađa kategorija u susjednim stazama. To mijenja planiranje na način koji se ne vidi iz plana pisanog za dvoranu.
- Vrijeme u vodi nije duljina termina. Između službenog početka i trenutka kad momčad zaista radi prođe i deset minuta. Plan od šezdeset minuta u terminu od šezdeset minuta ne postoji.
- Prostor je uzak i dijeljen. Vježba koja traži cijelo polje ne može se ubaciti kad se ukaže prilika; ona se planira za termin u kojem polje zaista imate.
- Objašnjavanje košta. Svako zaustavljanje da bi se nešto objasnilo hladi momčad i troši termin. Zato se u vaterpolu vježbe objašnjavaju prije ulaska u vodu, a ne u vodi.
Ta je posljednja stavka razlog zašto se vaterpolo vježbe isplati imati nacrtane i pokazane unaprijed. Minuta uz bazen vrijedi pet minuta u vodi.
Razrađen trening od devedeset minuta
Ovo je jedan trening, ne trening. Pretpostavlja devedeset minuta u dijeljenoj vodi, u sezoni, s momčadi koja već igra. Čitaj ga kao oblik s kojim se raspravlja: redoslijed je ono što vrijedi zadržati, minute su ono što vrijedi mijenjati.
| Minute | Što | Zašto je tu |
|---|---|---|
| 0–8, uz bazen | Trening na ploči, pa ramena i kukovi | Sat termina je već krenuo. Ovo je dio kojemu voda ne treba, pa je i dio koji je ne smije trošiti. |
| 8–20 | Plivanje: 400 mješovito, pa 6 × 50 s rastom | Da se rame pripremi za bacanje, ne da se digne puls. To su dva različita zagrijavanja i samo jedno od njih čuva igrača do ožujka. |
| 20–30 | Rad nogama: držanja, dizanja, jedna ruka, pa jedna ruka s loptom | Noge su platforma. Sve iznad površine vrijedi onoliko koliko vrijedi ono što ga ondje drži. |
| 30–42 | Lopta u parovima: vađenje, hvatanje pod pritiskom, dodavanje u kretanju | Rano, dok je ruka svježa. Tehnika koja se uvježbava umorna je umorna tehnika koja se uvježbava. |
| 42–60 | Glavni blok: ono o čemu je ovaj tjedan zapravo | Ulaz na centra, kontra, presing — jedno od toga, ne troje. Stoji ovdje jer je ovo posljednja točka termina na kojoj je momčad i zagrijana i bez žurbe. |
| 60–72 | Igrač više i igrač manje, po šest minuta | Kratko, precizno određeno i ponavlja se svake utakmice. Ujedno i ono za što je momčadi u vaterpolu najlakše vjerovati da zna. |
| 72–85 | Igra, s jednim pravilom koje služi glavnom bloku | Blok mora preživjeti dodir sa stvarnom igrom, inače je uvježbana ideja o igri. |
| 85–90 | Izdisanje i jedna rečenica o sljedećem treningu | Ta rečenica je ono što čini da sljedeći trening počne ondje gdje je ovaj stao. |
Gore napisano daje devedeset minuta termina i oko sedamdeset minuta rada, što je pošten odnos i razlog zašto plan od šezdeset minuta nikada ne stane u termin od šezdeset minuta. Opći oblik čija je ovo inačica stoji na stranici o tome što ide u plan treninga.
Kada termin izmakne, a izmaknut će, skrati igru na osam minuta i ostavi glavni blok cijel. Rezati blok da bi se sačuvala igra čest je izbor i pogrešan: igra je mjesto gdje se tjedan provjerava, blok je mjesto gdje se uči. Zagrijavanje uopće nije kandidat — hladno rame koje jako baca način je da se izgubi igrač na šest tjedana zbog četiri ušteđene minute.
Suho i voda kao jedan plan, ne dva
Rad na suhom često se vodi odvojeno, kao nešto što ide „ako stigne". Time se gubi jedini dio treninga u kojem se može raditi ono za što u vodi nema uvjeta, i jedini dio koji ne ovisi o terminu na bazenu.
Vode li se suho i voda u istom planu, vidi se ukupno opterećenje tjedna. Vode li se odvojeno, redovito se dogodi da najteži rad na suhom padne uoči najtežeg treninga u vodi, a to nitko ne planira namjerno.
Prvi treninzi, kada još nitko ne igra
Trening za početnike drugi je plan, a najčešća je pogreška pisati ga kao skraćenu inačicu onoga gore. Nije kraći; to je drugi skup stvari, u redoslijedu koji se ne preslaguje, jer svaka omogućuje sljedeću.
- Sigurnost u dubokoj vodi. Nije vježba. Dijete koje misli o tome kako da se održi ne uči ništa drugo tog treninga, što god plan pisao.
- Rad nogama, mnogo prije nego što bude dobar. Jedina vještina bez prečaca i jedina koja drži vrata svemu poslije sebe. Tjedni, ne treninzi.
- Plivanje s glavom gore. Plivač dolazi s umijećem da brzo pliva lica u vodi, što u ovom sportu znači plivati ne videći ništa.
- Lopta, jedna ruka, u kretanju. Vađenje, držanje gore, ravno dodavanje. Udarac dolazi kasnije, a početnici će ga tražiti prvog.
- Igra s dva pravila. Dva, ne pravilnik: jedna ruka na lopti i bez držanja. Sve ostalo može čekati dok ne bude što suditi.
Očekuj da trening za početnike dugo bude uglavnom plivanje i rad nogama. To nije plan koji ne uspijeva biti zanimljiv. To je plan koji je pošten prema tome što mora postojati prije nego što vaterpolo može početi, a trener koji to preskoči provede sljedeće dvije sezone trenirajući oko te rupe.
Ploča za vaterpolo nije ploča za rukomet
Polje ima svoje oznake — liniju dva metra i liniju šest metara, oznaku pet metara, sredinu. Vježba nacrtana na krivom polju čita se krivo, jer udaljenosti nisu iste i pozicije ne znače isto.
Isto vrijedi i za oznake igrača. U vaterpolu je kapa broj jedan vratareva i crvena je; plava kapa s jedinicom na crtežu sitnica je koju svaki vaterpolist primijeti u sekundi i koja odmah kaže da materijal nije radio netko iz sporta.
Igrač više i igrač manje situacije su koje se najviše isplati imati nacrtane i animirane. Kretanja su kratka, točno određena i ponavljaju se svaku utakmicu — a baš je tu razlika između „svi znaju gdje treba" i „svi misle da znaju".
Što se prati kroz sezonu
Uz prisutnost i uobičajena mjerenja, u vaterpolu se isplati voditi i koliko je tko zaista bio u vodi, odvojeno od toga koliko je bio na treningu. Igrač koji je tri tjedna radio samo suho zbog ramena prisutan je na svakom treningu, ali nije radio isti posao — i ako se to nigdje ne zapiše, u ožujku izgleda kao pad forme bez razloga.