Planiranje vaterpolo treninga: voda, termin i ploča
U vaterpolu plan treninga prvo određuje bazen, pa tek onda trener. Tko to ne uračuna, planira trening koji ne stane u termin.
Termin je prvo ograničenje
Dvorana se rezervira, voda se dijeli. Većina klubova radi u vodi koja je u istom terminu i nečija druga — rekreativci, škola plivanja, mlađa kategorija u susjednim stazama. To mijenja planiranje na način koji se ne vidi iz plana pisanog za dvoranu.
- Vrijeme u vodi nije duljina termina. Između službenog početka i trenutka kad momčad zaista radi prođe i deset minuta. Plan od šezdeset minuta u terminu od šezdeset minuta ne postoji.
- Prostor je uzak i dijeljen. Vježba koja traži cijelo polje ne može se ubaciti kad se ukaže prilika; ona se planira za termin u kojem polje zaista imate.
- Objašnjavanje košta. Svako zaustavljanje da bi se nešto objasnilo hladi momčad i troši termin. Zato se u vaterpolu vježbe objašnjavaju prije ulaska u vodu, a ne u vodi.
Ta je posljednja stavka razlog zašto se vaterpolo vježbe isplati imati nacrtane i pokazane unaprijed. Minuta uz bazen vrijedi pet minuta u vodi.
Suho i voda kao jedan plan, ne dva
Rad na suhom često se vodi odvojeno, kao nešto što ide „ako stigne". Time se gubi jedini dio treninga u kojem se može raditi ono za što u vodi nema uvjeta, i jedini dio koji ne ovisi o terminu na bazenu.
Vode li se suho i voda u istom planu, vidi se ukupno opterećenje tjedna. Vode li se odvojeno, redovito se dogodi da najteži rad na suhom padne uoči najtežeg treninga u vodi, a to nitko ne planira namjerno.
Ploča za vaterpolo nije ploča za rukomet
Polje ima svoje oznake — liniju pet metara, liniju dva metra, sredinu. Vježba nacrtana na krivom polju čita se krivo, jer udaljenosti nisu iste i pozicije ne znače isto.
Isto vrijedi i za oznake igrača. U vaterpolu je kapa broj jedan vratareva i crvena je; plava kapa s jedinicom na crtežu sitnica je koju svaki vaterpolist primijeti u sekundi i koja odmah kaže da materijal nije radio netko iz sporta.
Igrač više i igrač manje situacije su koje se najviše isplati imati nacrtane i animirane. Kretanja su kratka, točno određena i ponavljaju se svaku utakmicu — a baš je tu razlika između „svi znaju gdje treba" i „svi misle da znaju".
Što se prati kroz sezonu
Uz prisutnost i uobičajena mjerenja, u vaterpolu se isplati voditi i koliko je tko zaista bio u vodi, odvojeno od toga koliko je bio na treningu. Igrač koji je tri tjedna radio samo suho zbog ramena prisutan je na svakom treningu, ali nije radio isti posao — i ako se to nigdje ne zapiše, u ožujku izgleda kao pad forme bez razloga.